Preskoči na glavni sadržaj

O meni


Nekoć davno, još 1978. godine, roditelji su izabrali moje ime. Tako je odlučeno da će me ljudi zvati Saša Josip Milec. Sve to se zbilo u Njemačkoj, u Friedrichshafenu, gdje su moji roditelji bili "gastarbajteri", a moja sestra je tamo polazila školu.
Friederichshafen je predivan i bogat grad na jugu Njemačke uz Bodensko jezero. Odatle i moja ljubav prema vodi i fotografiranju jezera i rijeka. Moja prva sjećanja su šetnje uz jezero i hranjenje labudova. 
Godine 1984. iz obiteljskih razloga odlazimo iz Njemačke u Varaždinske Toplice gdje iste godine počinjem pohađati školu, a kasnije pohađam Prirodoslovno matematičku gimnaziju u Varaždinu. Studiranje me odvelo u Zagreb gdje upisujem Katehetski institut KBF-a i postajem vjeroučitelj, trenutno na Drugoj gimnaziji Varaždin.
U Toplicama imamo kuću uz sam rub šume, blizu je potok, srne ujutro, poneka lisica u polju... Sve to me oblikovalo kao istraživača prirode kroz igre kauboja i indijanaca, engleskih vitezova i samuraja. Nešto od te razigranosti i ljubavi prema prirodi se trajno nastanilo u meni i odatle motivacija za ovaj blog.
Varaždin je predivan mali grad koji je ugodan za život, a sa suprugom živim u njemu od 2002. godine. Fotografiju sam oduvijek volio, no tek iza 2010. se intenzivnije počinjem baviti odlascima u okolicu Varaždina i fotografiranjem. Vjerujem da naš kraj ima mnogo toga za pružiti, kako varaždincima tako i turistima. Zato sam i htio ovdje fotografijama predstaviti neke lokacije koje vrijedi vidjeti i doživjeti uz koju misao o mojem iskustvu i doživljaju toga mjesta. Nadam sa da ćete naći i ponešto za vas među mojim člancima i fotografijama!
Aquacity prije kiše, 29.4. 2020.

Primjedbe

Objavi komentar

Popularni postovi s ovog bloga

Otkrivanje Nove Vesi by Veronika Koprek

Zovem se Veronika Koprek i svih 18 godina svojeg dugog života živim u Novoj Vesi Petrijanečkoj. To je malo mjesto, ali nastanjeno ljudima velikoga srca. Ovo simpatično selo, koje pripada Općini Petrijanec, dom je za oko 900 stanovnika. Smjestilo se 8 kilometara od Varaždina što mu omogućuje da bude savršeno utočište za bijeg u prirodu i sklonište od užurbanosti grada, a da mu on bude nadohvat ruke. Kao što su interesi i talenti stanovnika Nove Vesi veliki i različiti, tako je bogata i zanimljiva ponuda proizvoda koji se kod nas mogu kupiti. Većina obitelji se bavi poljoprivredom bilo to kao glavnim ili sporednim izvorom prihoda stoga nije ni čudo da sve vrvi od obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava tj. OPG-ova. Ako biste se željeli počastiti vrhunskim kravljim mlijekom i sirevima obavezno posjetite OPG Snješka Šipek, OPG Draženka Cvetko te još nekolicini obitelji, ako pak više preferirate onaj kozji ništa ne brinite imamo i toga. OPG Moravec osvajač je brojnih medalja za svoj
Objavi komentar
Pročitajte više

Malo mi za sreću treba

Često se navečer zaletim na Aquacity kako bih pokušao fotografirati poneki lijep kadar zalaska sunca. Uvijek imam isti problem, vozim se prema našem "moru" i razmišljam ima li mnogo ljudi, koji objektiv staviti, hoće li mi se posrećiti s vremenskim prilikama... Gledam prema nebu, tražim idealan položaj oblaka, gledam koliko je sati jer mi je već mnogo puta za koju minutu "pobjeglo" ono što sam htio ovjekovječiti. S druge strane mogao bih doći sat ranije i čekati, no u mojem dnevnom rasporedu je to ponekad neizvedivo. Tako sam krenuo i 8.4., ali ovaj put zaista malo ranije. U vrijeme korona virusa imam ipak malo više vremena navečer, pa sam uz Kristinu šetao stazama Aquacityja gledajući koliko više potencijala ta lokacija ima, a opet nikako da se i neki mali detalji srede. Šaht na stazi već dugo čeka žrtve koje će iskusiti njegovu dubinu, poneke građevinske "instalacije" naružnjuju okoliš, ali ako se okrenete prema jezeru sve to zaboravite i voda vas smiri.
Objavi komentar
Pročitajte više

Iz magle promatram te.

Volim kasne trenutke u prirodi. Ponekad u napadu fotomanije sjednem u auto i odem u varaždinsku divljinu. Vozeći se makadamom uz nasip prema Strmcu Podravskom razmišljam kako bi mi dobro došao neki terenac, mali, rabljeni, samo da ne derem svoj jedva zasluženi autić makadamom i šumama. Ali ljubav prema fotografiji i prirodi je jača. Uvijek me navuče na neki put u divljinu. Pazim. I operem auto poslije. To mu je nagrada za pretrpljene lokve, blato, pijesak...  Večeri uz Dravu su prekrasne. Moj dan se stišava, mnogim životinjama tek počinje. Polako izlaze iz šuma bliže cesti, prelaze polja, u tišini i zaštiti sumraka traže hranu. Jedne takve večeri je nastala i fotka gore. Isključio sam svjetla nadajući se vidjeti koju srnu i ono - u sridu! Baš se lijepo namjestila i gledala u daljinu što se to zbiva. Ja se zbivam, dušo, ja. Lagano sam stao koso preko puta i otvorio prozor. I dalje gleda. Taman za par fotki u nizu. Zatim je skočila u šumu. Uvijek mi se u prvom trenu pojavi sumnja
Objavi komentar
Pročitajte više